OFFICIAL WEB SITE

MFO OFFICIAL SITE

NATO OFFICIAL SITE

IFOR OFFICIAL SITE

      Ojačana prednja prisutnost (Enhanced Forward Presence EFP) je NATO saveznička vojna snaga za obranu i odvraćanje u srednjoj i sjevernoj Europi. Ovakav stav u srednjoj Europi kroz Poljsku i sjevernoj Europi kroz Estoniju, Latviju i Litvu je na snazi ​​kako bi se zaštitila sigurnost država članica NATO-a srednje i sjeverne Europe na istočnom krilu NATO-a. Države članice NATO-a dogovorile su se na summitu u Varšavi 2016. da proslijede četiri multinacionalne borbene skupine u područjima koja će najvjerojatnije biti napadnuta.

      Enhanced Forward Presence (EFP) is a NATO-allied forward-deployed defense and deterrence military force in Central and Northern Europe. This posture in Central Europe through Poland and Northern Europe through Estonia, Latvia, and Lithuania, is in place in order to protect and reassure the security of NATO's Central and Northern European member states on NATO's eastern flank. NATO's member states agreed at the 2016 Warsaw summit to forward deploy four multinational battalion battle groups to areas most likely to get attacked.

MULTINATIONAL CORPS NORTH EAST  MULTINACIONALNI KOPUS SJEVERO-ISTOK

      1997. ministri obrane Danske, Njemačke i Poljske odlučili su osnovati dansko-njemačko-poljski korpus. Ovaj je korpus trebao dobiti naziv Multinacionalni korpus Sjeveroistok (Multinational Corps Northeast, MNC NE). Multinacionalni korpus Sjeveroistok formiran je 18. rujna 1999. u Szczecinu u Poljskoj, koji je postao njegovo sjedište. Razvio se iz dugogodišnjeg jedinog multinacionalnog korpusa u NATO-u, savezničkih kopnenih snaga Schleswig-Holstein i Jutland (LANDJUT). Trinacionalna radna skupina osnovana je nakon odluke iz srpnja 1997. da Poljska treba biti primljena u NATO. Multinacionalni korpus Sjeveroistok ima ključnu funkciju u integraciji novih država članica NATO-a.

      In July 1997, Ministers of Defence of Denmark, Germany and Poland decided to establish a Danish-German-Polish Corps. This corps was to be named Multinational Corps Northeast. Multinational Corps Northeast was formed on 18 September 1999 at Szczecin, Poland, which became its headquarters. It evolved from what was for many years the only multinational corps in NATO, Allied Land Forces Schleswig-Holstein and Jutland  (LANDJUT). A tri-national working group was established following the July 1997 decision that Poland was to be admitted to NATO. Multinational Corps North East has a key function in the integration of new NATO member states.

Multinacionalni korpus Sjeveroistok

Multinacionalni korpus Sjeveroistok

      Od 2004. godine članice postaju Estonija, Latvija i Litva. 2005. Slovačka, Češka - 2005. SAD 2006., 2008. Rumunjska. Slovenija je 2009. godine ušla u obitelj MNC NE. U siječnju 2012. Hrvatska je službeno postala dvanaesta nacija Korpusa. U srpnju 2013. Mađarska i 2014. Švedska, koja nije članica NATO-a, poslale su svog predstavnika u Baltičku vojarnu. Godine 2015. turski, britanski, francuski i nizozemski časnici započeli su svoju dužnost u Szczecinu. Kanada, Island, Belgija, Norveška i Grčka pridružile su se Korpusu 2016. godine.

      Since 2004, Estonia, Latvia and Lithuania become members. In 2005, Slovakia,  the Czech Republic - in 2005. The US in 2006, in 2008, Romania. In 2009, Slovenia entered the MNC NE family. In January 2012, Croatia officially became the twelfth nation of the Corps. In July 2013, Hungary and in 2014 Sweden, a non-NATO member, sent its representative to the Baltic Barracks. In 2015 Turkish, British, French and Dutch officers started their tours of duty in Szczecin. Canada, Iceland, Belgium, Norway and Greece joined the Corps in 2016.

      Maslinove grančice i golubica su povezane sa misijom mira Međunarodnih snaga i promatrača. Obadvoje simbolizira nadu za mir u svijetu. Grančice su u obliku slova S što simbolizita sinajski poluotok.

      The olive branches and dove relate to the Multinational Force and Observers’ peaceful mission and the hope of peace throughout the world. The S-shaped configuration refers to the Sinai Peninsula as the place of service.

      Međunarodne snage i promatrači (The Multinational Force and Observers MFO) su međunarodne snage koje nadgledaju provođenje mirovnog ugovora između Egipta i  Izraela. MFO misija djeluje na Sinajskom poluotoku. 17. 09. 1978. godine Egipat i Izraela potpisuju kamp Davidski sporazum. Vijeće sigurnosti nije bilo u stanju osigurati vojne snage za provođenje nadzora, radi mogućnosti veta od strane SSSR-a, na traženje Sirije. Tada Egipat, Izrael i SAD „zaobilaze“ UN i sami, 03. 08. 1981. dogovaraju osnivanje ovih snaga. Do sada je u njima učestvovalo 13 zemalja.

      The Multinational Force and Observers (MFO) is an international peacekeeping force overseeing the terms of the peace treaty between Egypt and Israel. The MFO generally operates in and around the Sinai peninsula. On September 17, 1978, the Camp David Accords were signed by Israeli Prime Minister and Egyptian President under the sponsorship of United States President. The accords provided for a full Israeli withdrawal from Sinai. The President of the UN Security Council indicated that the UN would be unable to provide the force, due to the threat of a veto of the motion by the USSR at the request of Syria. Egypt, Israel and the US opened negotiations to set up a peacekeeping organization outside the framework of the UN. On August 3, 1981, the Protocol to the Treaty of Peace was signed, establishing the Multinational Force and Observers.

OPERATION ALLIED FORCE   OPERACIJA SAVEZNIČKA SILA

      NATO-vo bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije (Operation Allied Force; Operacija Saveznička sila) trajalo je od 24.03. do 01.06. 1999. godine. NATO je 24.03.1999. godine u 20 sati počeo zračne napade na vojne ciljeve u SRJ da bi se kasnije udari proširili i na gospodarske i civilne objekte. U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, gospodarski objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Ekonomski stručnjaci iz Grupe-17 procjenili su štetu na oko 30 milijardi dolara. Konačan broj žrtava službeno nije objavljen, a procjene se kreću između 1200 i 2500 poginulih i oko 5000 ranjenih. Napadi su završeni 10. 06. 1999., nakon potpisivanja vojno-tehničkog sporazuma o povlačenju jugoslavenske vojske i policije sa Kosova i Metohije. Intervencijom NATO snaga, Vojska Jugoslavije se povukla sa Kosova i Metohije, iako je ono ostalo dijelom Srbije. Međutim, 10 godina kasnije, Kosovo je proglasilo neovisnost što je i dalje predmetom raznih kontroverzi.

      The NATO bombing of Yugoslavia was the NATO's military operation against the Federal Republic of Yugoslavia. The air strikes lasted from March 24, 1999 to June 10, 1999. The bombings continued until an agreement was reached that led to the withdrawal of Yugoslav armed forces from Kosovo. The Yugoslavs' narrative was that NATO's campaign was an illegal war of aggression as it did not have the UN Security Council's endorsement. The bombing killed about 1,000 members of the Yugoslav security forces in addition to between 1489 and 1528 civilians. It destroyed bridges, industrial plants, public buildings, factories, private businesses, power plants, water-processing plants. In the days after the Yugoslav army withdrew, over 164,000 Serbs and 24,000 Roma left Kosovo and many of the remaining non-Albanian civilians (as well as Albanians perceived as collaborators) were victims of abuse which included beatings, abductions, and murders. After 10 years Kosovo proclaim independance and still waitting to be fully recognize.  Less than 100 UN members recognize new state.

SEA BREEZE   MORSKI POVJETARAC

      Vježbe nazvane "Morski povjetarac" (Sea Breeze) su bilateralna vježba snaga Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država. Ali su u vježbe uključene mornarice zemalja crnomorskog regiona, kao i one koje to nisu!

      Operacija Artemis, formalno Snage EU u Demokratskoj Republici Kongo (EUFOR), bila je kratkoročna vojna misija pod vodstvom EU-a i odobrena od strane UN-a u DR Kongu tijekom sukoba u Ituri. Dana 30. 05. 2003. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 1484 kojom se odobrava upućivanje Privremenih multinacionalnih snaga za hitne slučajeve (IMEF) u Buniu sa zadaćom osiguranja zračne luke, zaštite interno raseljenih osoba u kampovima i civila u gradu. Vojne snage bile su iz Belgije, Brazila, Kanade, Francuske, Grčke, Južne Afrike, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva. Osoblje u sjedištu dolazi iz Austrije, Cipra, Mađarske, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala, Španjolske i Njemačke.

      Operacija Artemis pokrenuta je 12. 06. i u sljedeća tri tjedna dovršeno je raspoređivanje snaga. Snage su bile uspješne u stabilizaciji situacije u Buniji i jačanju prisutnosti UN-a u DR Kongu. 01. 09. 2003. odgovornost za sigurnost regije predana je misiji MONUC. Operacija Artemis bila je misija pod vodstvom EU-a s Francuskom kao "vodećom nacijom" koja je osigurala većinu osoblja (900 od 1400 vojnika) i nadopunjena doprinosima zemalja EU-a i zemalja izvan EU-a. Snage su imale podršku francuskih zrakoplova baziranih na aerodromima N'Djamena i Entebbe. Dodana je i mala grupa švedskih specijalnih snaga (SSG - Särskilda skyddsgruppen) i FJS IK, pri čemu je potonja elitna posebno obučena četa iz švedske škole padobranaca.

      Operation Artemis, formally European Union Force Democratic Republic of the Congo (EUFOR), was a short-term EU-led UN-authorised military mission to the DR Congo during the Ituri conflict. On 30 May 2003, the UN Security Council adopted the Resolution 1484 authorising the deployment of an Interim Multinational Emergency Force (IMEF) to Bunia with a task to secure the airport, protect internally displaced persons in camps and the civilians in the town. Military forces were from Belgium, Brazil, Canada, France, Greece, South Africa, Sweden and United Kingdom. Headquarters staff comes from Austria, Cyprus, Hungary, Ireland, Italy, Luxembourg, Netherlands, Portugal, Spain and Germany.

      Operation Artemis was launched on 12 June and the IMEF completed its deployment in the following three weeks. The force was successful in stabilizing the situation in Bunia and enforcing the UN presence in the DRC. On 1 September 2003, responsibility for the security of the region was handed over to the MONUC mission. Operation Artemis was an EU-led mission with France as the "Lead nation" providing the bulk of the personnel (900 of the 1400 troops) and complemented by contributions from both EU and non-EU nations. The force was supported by French aircraft based at N’Djamena and Entebbe airfields. A small Swedish Special Forces group (SSG - Särskilda skyddsgruppen) and FJS IK, the latter being an elite specially trained company from the Swedish Parachute Ranger School was also added.