Od prestanka Hladnog rata, Švedska, usprkos neutralnosti, polako igra sve veću ulogu u međunarodnim operacijama, uključujući i učešće u KFOR-u i ISAF-u. Od 2007. godine do danas švedski su vojnici učestvovali (ili učestvuju) u misijama u Liberiji, Demokratskoj Republici Kongu,  Sudanu, Etiopiji, Eritreji, Libanonu, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Afganistanu, Kašmiru (granica između Indije i Pakistana) te Koreji. Švedska ima oko 15 jedinica uključenih u razne Snage za brze reakcije po pokroviteljstvom UN-a, EU-a ili NATO-a. Švedske snage čine osnovu Nordijske borbene grupe, jedne od takvih jedinica Evropske Unije. Otprilike svake tri godine preuzimaju tu ulogu (2008, 2011), to jest daju većinu snaga i zapovjedništvo.

      Since the ending of the Cold War, and despite a continuing position of neutralty, Sweden has been slowly playing an increased role in international operations, including Nato operations in Kosovo (Kfor) and Afghanistan (ISAF). As of 2007-02-11, Swedish soldiers are present in the following countries: Libera, Democratic Republic of Kongo, Sudan, Ethiopia, Eritrea, Lebanon, Bosnia and Herzegovina, Kosovo, Afghanistan, Kashmir (border betwenIndia and Pakistan and Korea. Sweden has registered about 15 units in the rapid respone unit catalogs of the EU, UN, or NATO. Sweden is framework nation for the Nordic Battle Group, one of the EU Battlegroups that will be active during the first half of 2008. It is expected that this will be repeated again in 2011.

SWEDINT  SWEDINT

      SWEDINT je Internacionalni centar švedskih oružanih snaga (engleski: Swedish Armed Forces International Center ili na švedskom jeziku Försvarsmaktens Internationella Centrum). U tom se centru vrši obuka oficira, vojnika, civilnih službenika i policajaca za rad u multinacionalnim mirovnim misijama.

      SWEDINT stands for the Swedish Armed Forces International Center, at the Swedish Försvarsmaktens Internationella Centrum. They train civilian officers, officers and police officers for work in multinational peacekeeping operations.

UNITED NATIONS  UJEDINJENI NARODI

      Švedska ima dugu tradiciju učešća u mirovnim misijama UN-a. Podrška mirovnim misijama sežee u daleku 1948. godinu, kada su poslani prvi vojni promatrači na Bliski Istok. Prvi švedski vojni kontingent pod UN-ovom zastavom je raspoređen u Gazi 1956. Šezdestih godina 20. stoljeća nordijske zemlje koordiniraju svoje aktivnosti u mirovnim misijama. Osnove SWDINT-a su uspostavljene 1961 godine. UN odjel Štaba Oružanih snaga je zadužen za planiranje, organizaciju i provođenje UN operacija za koje je Vlada odučila da će švedske snage učestvovati. 1984 godine spajaju se svi odjeli ua obuka u UN školu Oružanih snaga (FSN). Odlukom švedskog Parlamenta s ovim se Centrom spaja i UN-ov odjel Štaba OS-a.

      Sweden has a long tradition in Peace Support Operations (PSO). Contribution to the United Nations started as early as 1948 when Military Observers were sent to the Middle East. The first Swedish battalion under UN-flag was deployed in Gaza 1956. During the 1960s the Nordic countries agreed to coordinate their activities in the field of peacekeeping training. The foundations of SWEDINT were laid in 1961. The UN department of the Army Staff dealt with the planning, organisation, and execution of UN operations in which the Swedish government decided that Sweden should participate. In 1984 all UN training was brought together at the Armed Forces UN School (FNS).  The UN department was merged with the Armed Forces UN School in 1991 following a decision by the Swedish parliament.

UNPROFOR

      Zaštitne snage UN-a, UNPROFOR (The United Nations Protection Force) su prva misija UN-a u Hrvatskoj i BiH. Misija je trajala od 02. 1992. godine pa do njenog restrukturiranja u druge misije (UNTAES, UNMBIH itd..) 1995. godine. UNPROFOR nadzire prekid vatre u BiH 1994. i 1995.godine. Dana  20.12.1995. snage Un-a se „prebacuju“ pod NATO-ovo zapovjeništvo u misiji IFOR (Provedbene snage Implementation Force) čiji je glavni zadatak bio da provedu Dejtonski sprazum (Generalni okvir dogovora za mir u BiH General Framework Agreement for Peace in B&H)

      The United Nations Protection Force (UNPROFOR), was the first UN peacekeeping force in Croatia and in Bosnia and Herzegovina during the Yugoslav wars. It existed between the beginning of UN involvement in February 1992, and its restructuring into other forces in March 1995. UNPROFOR monitored cease-fires in Bosnia in February 1994 and January 1995. On 31 March1995, UNPROFOR was restructured into three coordinated peace operations. On 20 december 1995 the forces of the UNPROFOR were reflagged under the NATO led Implementation Force (IFOR) whose task was to implement the General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina (GFAP — otherwise known as the Dayton Accords or dayton Areement).

UNIFIL

     Originalno, UNIFIL je osnovan odlukom Vijeća Sigurnosti UN-a 1978. godine da bi se potvrdilo povlačenje Izraelskih snaga iz Libanona, povratio mir i sigurnost u regiji te pomoglo Libanonskoj Vladi u vraćanju stvarne uprave nad tim zonama. Nakon krize u 07. i 08. mjesecu 2006. Vijeće je povećalo snage i  proširilo mandat, uz ostalo, za još nekoliko zadataka: nadzor prekida neprijateljstava, pratnja i pomoć Libanonskoj vojsci u razmještanju na jugu Libanona, humanitarnu pomoć i pomoć civilnom stanovništvu (izbjeglicama) u sigurnom povratku u njihove domove. Rezolucijom 1701 od 11. 08. 2006. predviđeno je 15000 vojnika potpomognutih internacionalnim i lokalnim osobljem UN-a.

      Operacija Artemis, formalno Snage EU u Demokratskoj Republici Kongo (EUFOR), bila je kratkoročna vojna misija pod vodstvom EU-a i odobrena od strane UN-a u DR Kongu tijekom sukoba u Ituri. Dana 30. 05. 2003. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 1484 kojom se odobrava upućivanje Privremenih multinacionalnih snaga za hitne slučajeve (IMEF) u Buniu sa zadaćom osiguranja zračne luke, zaštite interno raseljenih osoba u kampovima i civila u gradu. Vojne snage bile su iz Belgije, Brazila, Kanade, Francuske, Grčke, Južne Afrike, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva. Osoblje u sjedištu dolazi iz Austrije, Cipra, Mađarske, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala, Španjolske i Njemačke.

      Operacija Artemis pokrenuta je 12. 06. i u sljedeća tri tjedna dovršeno je raspoređivanje snaga. Snage su bile uspješne u stabilizaciji situacije u Buniji i jačanju prisutnosti UN-a u DR Kongu. 01. 09. 2003. odgovornost za sigurnost regije predana je misiji MONUC. Operacija Artemis bila je misija pod vodstvom EU-a s Francuskom kao "vodećom nacijom" koja je osigurala većinu osoblja (900 od 1400 vojnika) i nadopunjena doprinosima zemalja EU-a i zemalja izvan EU-a. Snage su imale podršku francuskih zrakoplova baziranih na aerodromima N'Djamena i Entebbe. Dodana je i mala grupa švedskih specijalnih snaga (SSG - Särskilda skyddsgruppen) i FJS IK, pri čemu je potonja elitna posebno obučena četa iz švedske škole padobranaca.

      Operation Artemis, formally European Union Force Democratic Republic of the Congo (EUFOR), was a short-term EU-led UN-authorised military mission to the DR Congo during the Ituri conflict. On 30 May 2003, the UN Security Council adopted the Resolution 1484 authorising the deployment of an Interim Multinational Emergency Force (IMEF) to Bunia with a task to secure the airport, protect internally displaced persons in camps and the civilians in the town. Military forces were from Belgium, Brazil, Canada, France, Greece, South Africa, Sweden and United Kingdom. Headquarters staff comes from Austria, Cyprus, Hungary, Ireland, Italy, Luxembourg, Netherlands, Portugal, Spain and Germany.

      Operation Artemis was launched on 12 June and the IMEF completed its deployment in the following three weeks. The force was successful in stabilizing the situation in Bunia and enforcing the UN presence in the DRC. On 1 September 2003, responsibility for the security of the region was handed over to the MONUC mission. Operation Artemis was an EU-led mission with France as the "Lead nation" providing the bulk of the personnel (900 of the 1400 troops) and complemented by contributions from both EU and non-EU nations. The force was supported by French aircraft based at N’Djamena and Entebbe airfields. A small Swedish Special Forces group (SSG - Särskilda skyddsgruppen) and FJS IK, the latter being an elite specially trained company from the Swedish Parachute Ranger School was also added.

      EUTM Mali (European Union Training Mission in Mali) je multinacionalna misija za vojnu obuku Europske unije sa sjedištem u Bamaku, Mali. 22 članice EU (Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska) i 3 zemlje koje nisu članice EU (nisu članice EU: Gruzija, Moldavija, Crna Gora) angažirane su u ovoj misiji i poslale su vojnike u Republiku Mali.

      EUTM Mali (European Union Training Mission in Mali) is a European Union multinational military training mission headquartered in Bamako, Mali. 22 EU members (Austria, Belgium, Bulgaria, Czech Republic, Estonia, Finland, France, Germany, Greece, Hungary, Ireland, Italy, Latvia, Lithuania, Luxembourg, Netherlands, Portugal, Romania, Slovakia, Slovenia, Spain, Sweden) and 3 non-EU countries (not members of the EU: Georgia, Moldova, Montenegro) are engaged in this mission and have sent soldiers to the Republic of Mali.